TRI VAŽNE LEKCIJE U SLIKANJU ULJANIM BOJAMA

Više nego ikada do sada, raznovrsna je ponuda slikarskog materijala, a usled bezbrojnih metoda koje pretenduju da budu što originalnije i kreativnije kombinuje se sve učestalije ono što je u tradicionalnom slikarstvu bilo nespojivo, suvišno ili neprihvatljivo. Međutim, uprkos svim ovim beskrajnim mogućnostima, i dalje opstaje,  kraljica svih načina slikanja, još od šire upotrebe u XV vijeku pa sve do danas, a to je ulje na platnu. Svako ko je slikao kvalitetnim i profesionalnim uljanim bojama, ostao je očaran njihovom kremastom i sjajnom teksturom, punoćom i živošću boja, slika bez makar završnog sloja ili glazure uljanih boja prosto, po mom skromnom mišljenju, nikada nije zaista završena i dostigla svoju punu ljepotu.

Ipak, iako je slikanje potpuno slobodna arena gdje ne postoje ograničavajuća pravila, što je upravo njena i draž, postoje neka pravila koja su važna a koja vam mogu značajno olakšati, ubrzati i poboljšati vaše slikanje, a što sam i naučila primjenjivati kroz Program izvrsnosti na Milan Institutu za umjetnost.  Iako bi se o ovoj temi moglo neiscrpno govoriti, ovo su tri, po meni, važne lekcije ili karakteristike slikanja uljanim bojama na koje treba obratiti pažnju, a za koje se nadam da onima koji možda nisu upoznati sa navedenim i koji tek pripremaju svoju paletu, mogu pomoći.

·       TEMPERATURA BOJA

Iako smo od malih nogu učeni da je žuta boja topla boja, instiktivno poput sunca osjećamo njenu toplinu, ili da je crna boja hladna boja zbog njene asocijacije sa onim što je ogrnuto u ništavost i mrak, ipak uljane boje donose jedan izuzetno bogat svijet, gdje svaka boja koju možete zamisliti ima svoju hladnu i toplu varijantu. Molekularna svojstva boja takva su da se elektroni kreću oko jezgra drugačije, tople boje se kreću egzocentrično, a hladne boje endocentrično, drugim riječima čini se da se tople boje približavaju posmatraču, a hladne boje udaljavaju. Npr. limun žuta je hladna boja dok je oker žuta topla, mars crna je hladna dok je slonovača crna topla boja, ili pruska plava koja je uvijek hladna dok je ultramarin plava topla boja itd.  Zašto je ovo bitno? Važno je prosto iz razloga da ako želite da slika odaje utisak da se pokreće i da je živa važno je da ono što želite da odaje utisak kao da izlazi iz platna, što je bliže oku posmatrača prikažete toplim bojama dok sve ono u pozadini, daleko, ili ono što se povlači, obično su to konture, sve ono što ne dolazi do izražaja ali pomaže i naslanja se na ono što treba istaći obojite hladnim bojama. Daleko sunce, stoga bi bilo obojeno hladnim bojama, dok će žute nijanse cvijeća koje leži na stolu ispred vas biti toplog tona, takođe crvena na obrazima biće topla dok ona u daljini u travi biće hladne grimizno crvene boje. U suštini ovakva postavka boja daje dubinu slici i izbjeći ćete neutralizaciju boja, odnosno miješanjanje toplih i hladnih koje će dati rezultat mrtvih boja osim ukoliko taj efekat namjerno ne želite da stvorite. Naravno ljudsko oko zna nerijetko da prevari, te iako se čini da logično znamo šta je topla a šta hladna boja ne moramo učiti napamet, danas je svuda dostupan ovaj spisak hladnih i toplih boja, a postoji i linija uljanih boja poput onih pomenutog Milan Art Instituta koji prodaje obilježene tubice sa bojama kako bi slikari imali odmah ovu informaciju.

·       PRAKTIČNA PRIPREMA PALETE

U cilju praktičnog i metodičng miješanja boja preporučuje se, prije nego što se upustite u pripremu nijasni koje ćete nanositi na platnu, sljedeća postavka boja na vašoj paleti, i to: žuta, naranđasta, crvena, zelena, plava i ljubičastva i plus bijela boja. U odnosu na ono što je gore navedeno, dobro bi bilo da sa jedne strane rasporedite tople nijanse ovih boja a sa druge strane hladne nijanse i to jedna naspram drugih, npr. pruska plava naspram ultramarin plave ili hladna viridian zelena naspram tople emerald zelene. Možete jednu stranu obilježiti plusom za tople a drugu minusom za hladne kako bi se lakše snalazili i da ne bi došlo do zabune, vremenom vaše oko biće istrenirano da prepozna ove nijanse. A zašto ovaj redosled boja? Boje su postavljene tako da su uparene komplementarno sa različitih strana odnosno jedna pored druge posebno dolaze do izražaja, ističu jedna drugu poput crvene i zelene, plave i narandžaste ili žute i ljubičaste (kao i raznih nijasni roze boje koje posebno oživljavaju postavljene do žutih tonova) a kada se pomiješaju daju razne tonove kože važne za slikanje potreta, naravno tu možete braon tonove koje ćete dobiti miješanjem ovih komplementarnih boja ublažiti sitnim nanosima žute, bijele, naranđžaste itd, zapravo ako želite potamniti boju nemojte to činiti dodavanjem crne boje već njenog komplementarnog para, crvenoj zelenu ili narandžastoj plavu, što je odlično i za efekte sjenki. Naravno sami ćete uz eksperimente vidjeti koje kombinacije vam odgovaraju ali ovakav raspored može pomoći, barem u početnom snalaženju.

·      

•     UPOTREBA TRANSPARENTNIH I NETRANSPARENTNIH BOJA

Pored hladnih i toplih uljanih boja postoji još jedna klasifikacija, prozirne odnosno transparentne i one koje su netransparentne (opaque) odnosno koje kada nanesete ne može vidjeti sloj koji je nanijet ispod nje. Ovo je važno jer nekada želite samo glazirati površinu tako da se boja ispod vidi, ukoliko želite postići efekt morskih dubina to možete postići pruskom plavom koja je hladna transparetntna boja ili ukoliko želite stvoriti posebno mistično crveno osvetljenje preko već nanijete boje koju želite da zadržite vidljivom koristićete transparentnu zemljano crvenu boju, koja je po meni jedna od naljepših. Pravilo je da se transparentne boje upotrebljavaju tako što prvo nanosite svijetle transparentne boje pa na kraju tamne dok se neprozirne nanose obratno, od tamnih ka svijetlim, završavajući sliku sa najvjetlijim mjestima koje želite posebno istaći, poput sjaja u očima, vrh nosa, djelovi lica koji se sijaju i slično. Svaki put kad dodate netransparentnu ili bijelu boju u transparentnu rezultat je neprozirna boja, a glazuru uvijek nanosite transparetnim bojama na suvom platnu, obično mekanom velikom četkicom, kako bi se svi slojevi koje ste prethodno gradili mogli vidjeti i kako bi transparetne boje ostale čiste. Takođe, možda pomaže da znate da prepoznate transparetne boje po tome što iz tubice izgledaju tamnije i zasićenije od nepozirnih.

Vjerovatno sve ovo djeluje pomalo komplikovano ali primijenjeno na platnu postaje lagano i prirodno, posebno kada se sami uvjerite u efekat navedenih informacija. Naravno pravila se, posebno  u umjetnosti krše ali nekada ovakve informacije mogu pomoći da se prosto krene u svijet uljanih boja sa više samopouzdanja i lakoćom a koji nesumnjivo nudi ogroman raspon mogućnosti, živosti, dramatičnosti ali takođe i nježnosti, tj. pravi ples boja.