O UMJETNOSTI NINE SEKULOVIĆ
Umjetnički put Nine Sekulović daleko je od tipičnog, iako je kao dijete, te posebno tokom školskih godina, ispoljavala bujnu maštu i talent za slikanje, život ju je odvukao u drugom smjeru te je nakratko izgubila dodir sa svojom strašću. Ali nikada nije zaboravila kako su sati letjeli kao minute kada bi crtala i bojala u djetinstvu i koliko je cijeli proces stvaranja nečeg novog bio hipnotišući, zanosan i uzbudljiv. Ti su trenuci smirivali njen nemir i bili izvor njene posebnosti, svijeta koji je samo njen ali koji bi nerijetko zaintrigirao one radoznale oko nje, gradeći tako sponu između nje i njoj sličnih. Taj svijet činio se da je razdvaja i spaja u isto vrijeme sa drugima izvan njega.
U svojim ranim dvadesetima, Nina je tražila svoje "veliko zašto" i borila se da pronađe dio koji joj nedostaje a koji bi joj donio ispunjenje onoga za šta je stvorena. Osjećala se nemirno i zarobljeno, znajući da u sebi ima priču koja čeka da bude ispričana. Ponekad se pitala je li prekasno za njen poziv kao umjetnika, ali duboko u sebi znala je da je to laž. Nakon što je završila studije Novinarstva na Fakultetu političkih nauka, Univerzitet Crne Gore, zbog svoje ljubavi prema pisanju i magistrirala Komunikacione nauke na Kadir Has Univerzitetu u Istanbulu, Turskoj, osjećala se još više motivisanom da izrazi svoj unutrašnji svijet i snažna vjerovanja na ličniji, dublji i kreativniji način. Taj se osjećaj pojačavao nakon par godina rada u državnoj upravi, zbog čega se odlučila vratiti umjetnosti u svojim kasnim 20-ima i zašto je potom upisala online Program izvrsnosti u okviru Milan Institutu za umjetnost (Florida, SAD), koji je bio savršen za nekoga ko obavlja svakodnevni posao.
Ubrzo je shvatila da ovaj program nudi sve čemu se nadala, a početkom 2024. godine nakon dvije godine intenzivnog rada i posvećenosti, ga je uspješno i završila. Tokom ovog programa, ne samo da je stekla vještine crtanja i slikanja, već je naučila i kako pronaći svoj glas i svoju estetiku i kako svoje vještine pretvoriti u profesiju. Ovim, putem koristi priliku da zahvali porodici Milan, osnivačima i profesorima na Milan Institutu za umjetnost kao izuzetnim umjetnicima i izvrsnim predavačima koji inspirišu i vraćaju vjeru u ljepotu i izvanrednost umjetničkog poziva, nasuprot obeshrabrujućem stereotipu izgladnjelog i usamljenog umjetnika.
Nina je možda u prošlosti imala sumnje, ali sada čvrsto vjeruje da je ovo zanimanje najljepše i najuzvišenije jer počiva na vjeri, ljepoti, saosjećanju i prkosu vremenu i smrtnosti. Sada je odlučna inspirisati one koji sumnjaju u sebe da nikada nije kasno da postanu ono za šta osjećaju da su predodređeni. Svojim slikama nastoji podsjetiti ostale da su bića koja ne samo da zaslužuju svoje živote iz snova, već i nose duboku transformativnu mogućnost ponovnog povezivanja sa svojom unutrašnjom magijom koju su možda zaboravili ili zakopali u sebi. Njena poruka je sanjati najveće, najsmjelije snove, bez obzira na sve prepreke i sumnje, jer svi smo rođeni sa nečim što je jedinstveno, u čemu leži izvor naše slobode i kraja strahova a što zahtijeva da bude viđeno i podijeljeno sa onima oko nas.
Ne zaboravite - Smjele boje za smjele snove
