BEČ IZNUTRA – MOJ DNEVNIK BOJA, SVJETLOSTI I MUZIKE

Od svih emocija kojima su putovanja obojena posebno bih izdvojila želju da se bude prisutan, da se zaista bude tu, u tom konkretnom trenutku i mjestu, svjesan, probuđenih čula. Pa i onda kada lutamo, ne znajući šta je iza ćoška i koji je naš sljedeći korak, ne osjećamo se izgubljenim, svakako ne u klasičnom smislu te riječi. Naprotiv, što smo više „izgubljeni” u prostoru i vremenu, to smo prisutniji, svjesniji sebe i onoga što nas zaista čini živim, poput ogoljenog susreta sa samim sobom.

Nepoznato izvan nas kao da izvlači poznato u nama i upravo zahvaljujući ovom paradoksu, moguće je osjetiti povezanost sa ličnostima čiji su životi vjekovima daleki od naših, životne priče potpuno drugačije, različitih identititeta, nacija, jezika...a opet ono suštinsko je isto, zbaciti kojekakve okove i naći smisao i sebe u okolnostima koje nas stiskaju i ograničavaju, pobijediti prolaznost, ovjekovječiti ljepotu, naći spas u umjetnosti.

Zato želim da podijelim sa vama moje utiske sa nedavnih putovanja, konkretno o grandioznim mjestima Beča koje sam posjetila a koja su zbog svoje energije, estetike i ljepote ostavila snažan utisak na mene. Ova lista naravno nije konačna, jer ovaj grad se teško može iscrpiti, ipak, možda će vam poslužiti kao putokaz ili poziv za ličnu potragu u istraživanju onih dijelova sebe koji se ponekad izgube u rutinskoj svakodnevici i jednoličju života.

1.    UMJETNIČKO-ISTORIJSKI MUZEJ (KUNSTHISTORISCHES MUSEUM)

Ako žudite za elegantnim, kraljevskim prostorom u kojem je sve podređeno ljepoti i umjetnosti, ukoliko težite akademskom, istorijskom, umjetničkom okruženju, estetici zagasitih svečanih boja, snažnijih kontrasta, ružičasto crvenih tonova, slikama velikih majstora, sirovoj emociji, onda je ovo mjesto za vas. Smješten na veličanstvenom trgu Marije Terezije, naspram Prirodnjačkog muzeja, ovaj hram ljudske genijalnosti i mašte odiše duhom prošlih epoha i vječnom snagom kreativnosti.

Estetika ovog mjesta je apsolutno besprekorna, visoka stepeništa koja se račvaju na ulazu odaju utisak veličanstvenosti minulih vremena, debeli zlatni ramovi i slike velikana poput Velaskesa, Rubensa, Rembranta, Karavađa,Rafaela,Tiziana,Vermera,Brugela, Lebrun i dr. zaista će vas ostaviti bez daha. Prolazite kroz bezbrojne epohe, osjećate divljenje, rakoš, bijedu, gnijev, borbu, vatru i hladnoću, miris zemlje, cvijeća, krvi, osjećate da ste dio onoga što leži pred vama vjekovima udaljeno od vas.  Slike ispred vas pobuđuju onaj utisak realizma da ne možete da se ne zapitate kako li je umjetniku pošlo za rukom da oslika svaku venu, mišić, poru, grč lica, sjaj u očima, tako jasno, tako stvarno, tako ljudski, a ne ostavivši ni jedan očigledan trag četkice, da je sve prosto tako izloženo, jako, dramatično, lijepo i tužno, puno života i smrti u isto vrijeme.

U središtu muzeja nalazi se šarmantni kafić, elegantno dekorisan, savršeno mjesto da se nakratko odmorite uz kafu i bečku poslasticu, dok vam pogled luta po veličanstvenim visokim svodovima. Ovaj muzej bi trebao biti na vrhu liste ukoliko želite da budete oduševljeni i osjetite da ste uronili u svijet filmske, romantične a u isto vrijeme pomalo mračne, tragične, i religiozne energije koja na kraju ipak slavi život, suprostavljajući se ništavoj prolaznosti.

2.    ALBERTINA

Naravno, za sve ljubitelje umjetnosti, a posebno za obožavatelje impresionizma poput mene, Albertina je mjesto koje se ne smije zaobići. Toliko je ljepote sabrano u njenim prostorijama, toliko genijalnih djela koja traže više od pogleda, traže trenutak tišine, promišljanja, samorefleksije, svaka slika zaslužuje makar pet minuta pažnje, da je upijete i vidite i onda kada zatvorite oči.

Ja lično osjećam uvijek blagu grižu savjesti ako ne zastanem barem nakratko ispred svake slike, jer znam koliko je u nju utkano rada, emocije, ličnosti, borbe i strasti samog umjetnika. Ipak, istinski doživjeti sve to u jednom danu gotovo je nemoguće. Možda bi savršen način bio obilaziti muzej svakog dana pomalo, izabrati tri, pet slika, sjesti na klupu i posvetiti se jednom oblaku, jednom licu, jednoj haljini i njenim slojevima.

Za razliku od monumentalnih i dramatičnih platana iz prethodnog muzeja čini mi se da  je ovdje umjetnik bliži, prisutniji, ranjiviji, potezi četkice su tu, boje dišu, a slike djeluju živopisnije, lakše, intimnije, makar kada je riječ o impresionistima i onima posle njih. Među velikim imenima koja čine ovaj muzej nalaze se Direr, da Vinči, Rafael, Rubens, Sezan, Renoar, Dega, Van Gog, Pikaso, Kandinski, Matis, Modiljani i mnogi drugi. Ipak, u meni su posebno utisnute boje i potezi četkica Moneovih lokvanja i njegove kuće u Živerniju izgubljene u grmlju ruža, prizori koji vas privlače iz daljine svojom slojevitošću, lakoćom i neuhvatljivom svjetlošću.

I dok stojite pred Moneovim vrtom ili Van Gogovim poljem, ili Pikasoovom linijom, shvatate koliko je umjetnost moćna, koliko je važna podjednako za stvaraoca, koliko i za posmatrača koji ostaje oduševljen, izliječen, probuđen bojama i emocijama čuvenih platna koja poput ogledala govore posmatraču o njegovoj ličnoj potrazi, estetici i strastima.

3. NACIONALNA BIBLIOTEKA (ÖSTERREICHISCHE NATIONALBIBLIOTHEK)

Ako ste kao dijete sanjali o Diznijevoj biblioteci koja je očarala Bel, ako volite magiju dvorana koje odišu starinom, tajanstvenim prolazima i srednjovjekovnom mudrošću, ova posjeta je nezaobilazna. Dotaći zidine ovoga mjesta znači uroniti u svijet drevnih znanja, zakoračiti u hram svjetlosti i tajni, osjećati da ako igdje postoji magija koja prati ovakva mjesta, onda ona mora biti u nesagledivom okeanu knjiga koji se pruža pred vama.

Tu, među baroknim svodovima i beskrajnim redovima knjiga, gdje odaje šapuću o minulim vremenima, vladarima kojih odavno više nema, učenjacima i sanjarima, osjećate se i malim ali u isto vrijeme i beskonačnim i povezanim, dijelom nečeg mnogo većeg i božanskog. Svaki pogled prema visinama ispunjenim pergamentima i kožnim koricama vraća vjeru u moć znanja, u trajanje, u ljepotu ljudskog stvaranja. Biblioteka čuva više od 12 miliona knjiga i dokumenata, od drevnih rukopisa i papirusnih fragmenata do savremenih izdanja, a u toj nepreglednoj riznici osjećate prisustvo svih onih koji su, vjekovima prije nas, tražili smisao u riječima i mudrosti.

A za one koji žele produžiti taj doživljaj, unutar kompleksa nalazi se barokna čitaonica, salonski prostor u kojem se možete prepustiti tišini, mirisu papira i osjećaju da ste na svetom mjestu znanja.To nije samo biblioteka već magični svijet u kojem vrijeme stoji, a čovjek se ponovo sjeća zašto je uopšte počeo da da stvara, sanja i vjeruje.

4.    MUZEJ CARICE ELIZABETE (SISI), HOFBURG

Možda će vam se učiniti neobičnim što se ovaj muzej našao među umjetnički inspirativnim mjestima, ali za mene ovakav odabir ima dubok smisao. Biće vam jasnije kada se upoznate sa životom ove jedinstvene carske ličnosti čiji je život, ne samo zbog porodice u kojoj je rođena i u kojoj je udata, bio filmski, čija se ličnost i ideali kojima je grčevito težila čine univerzalnim, lakim za poistovjetiti, razumjeti i saosjećati se. Tragedija i ljepota ove žene, nadarene za pisanje pa i crtanje (što ćete otkriti ako posjetite ovaj muzej) još jednom potvrđuju snagu umjetnosti koja jedina može da pruži spas i koja nas beskrajno povezuje.

U okviru naše dvosatne ture, pored svih pozadinskih i istorijskih važnih informacija, vodič nam je ukazao i na njenu potrebu za pisanjem, i to upravo onda kada je doživljavala ogromne životne gubitke poput smrti svoje djece. Iako nemamo ništa zajedničko sa caricom Austrije, koja je živjela u 19. vijeku, ne možemo da na ljudskom nivou ne osjetimo onu univerzalnu, svevremenu sponu koja čini život, otkuda ta naša potreba da stvaramo, i šta onda kada nikakva moć, nikakav novac, nikakva raskoš ne donose utjehu.

Iako su njena neprestana putovanja bila obilježena nemirom, melanholijom i tihim nespokojem, u svemu što je radila postojala je neugasiva težnja ka slobodi, želja da uči, da otkriva nove jezike i kulture, da vidi svijet, da osjeti dah mora i beskraj neba, da pobjegne od stega aristokratije i unaprijed zadate uloge žene njenog vremena, premda bi lako mogli tvrditi da je riječ o ulozi žene u svakom vremenu. Naprotiv, vrlo je moguće da određena ljepota koju je upravo ona posjedovala, koju je očajnički težila da zadrži izgladnjivanjem i nadljudskim naporima, bila poput kletve, preteške krune, misije koja je iscrpljujuća, usamljenička i nedostižna. Oni koje posjete muzej imaće priliku da počitaju citate njene pjesme u kojem govori o svom buntu protiv svega što je nastoji umanjiti i ograničiti, jer ona ne pripada ni Austiji, ni Mađarskoj, kako kaže za sebe ni jednu obalu ne zove svojim domom.

„Ja sam galeb — bez zemlje,

ni jednu obalu domom ne zovem.

Ni za jedno mjesto nisam vezana,

letim s talasa na talas.“

Uprkos njenoj melanholiji i nemiru, ovaj muzej ne govori o tragediji, govori o početnoj velikoj ljubavi, o snazi života, otporu i težnji za slobodom.

5.    HUNDERTWASSER MUZEJ (KUNST HAUS WIEN)

U ovaj muzej sam zakoračila gotovo nepripremljena, sa tek nekoliko šturih informacija o umjetniku, a izašla potpuno očarana, ne toliko samim djelima, koliko njegovim kosmopolitskim, slobodarskim i avanturističkim duhom koji prožima svaku njegovu liniju, boju i ideju. Friedensreich Hundertwasser (ime koje je samom sebi dao, što bi se moglo prevesti kao “čovjek od stotine voda”) bio je vizionar, buntovnik, čovjek ispred svog vremena, koji je kroz umjetnost i arhitekturu pokušavao ponovo spojiti čovjeka i prirodu.

Njegove ideje, na prvi pogled neobične, proizašle su iz duboke svijesti o potrebi za harmonijom između života, prostora i planete. Njegove zgrade i slike nisu pravolinijske, smatrao je da je prava linija nemoralna, kako je sam govorio, te sve u njegovom stvaralaštvu teče, diše, raste baš kao i priroda.

„Ako ne poštujemo svoju prošlost, gubimo budućnost.

Ako uništimo svoje korijene, ne možemo rasti.“

Njegov život bio je jednako fascinantan kao i njegov rad, ostvario je dječji san, plovio je svijetom kao kapetan broda koji je sam dizajnirao, nazvanog Regentag (“Kišni dan”), na kojem je i slikao i pisao, a svoju životnu plovidbu završio je na Novom Zelandu, zemlji koju je smatrao krajem svijeta i svojim duhovnim domom.

„Linija koju iscrtavam svojim stopalima dok hodam ka muzeju

važnija je i ljepša

od linije koju tamo zateknem okačenu na zidovima.“

Hundertwasser je vjerovao da umjetnost ima iscjeljujuću moć, da boje i oblici mogu vratiti ravnotežu svijetu i čovjeku, stoga njegov muzej u Beču nije samo galerija crteža i slika već živa arhitektura, mjesto gdje zidovi dišu, podovi se talasaju, a svaka prostorija nosi poruku o slobodi, neraskidivim nitima i povratku čovjeka prirodi.

6.    PALATA BELVEDERE

Za većinu ljubitelja umjetnosti, prvi razlog dolaska u Belvedere jeste vidjeti i doživjeti čuveni Klimtov „Poljubac“, zlatno platno koje je postalo sinonim za bečku romantiku i simbol vječne ljubavi. Nesumnjivo, svi pogledi su opravdano usmjereni na ovaj kontraverzni “Poljubac”, kažem kontraverzni jer više je teorija o prirodi odnosa ove dvije čuvene figure, od romantične do tragične pa čak i nasilne, a upravo ta višeslojnost doprinosi njegovoj kompleksnosti i intrigantnosti. Pored čuvenog "Poljupca", tu je i njegova upečatljiva “Judita i Holofernova glava”, predstavljena kao femme fatale, sa svojim intrigantnim i pobjedničkim pogledom. Poput svih Klimtovih ženskih figura, i ona je moćna, centralno postavljena, bez sumnje preuzimajući glavnu ulogu na platnu.

A onda kada govorimo o moći, nemoguće je zaobići platno Žak Luj Davida “Napoleon prelazi Alpe”, koju zasigurno nećete tek tako proći a da pred njom ne zastanete i ne iskažete svoje divljenje. Napoleon, uzdignut iznad stijena i oblaka, odiše snagom koja obećava da može da pokori cijeli svijet, sve na njoj djeluje prkosno, pobjedonosno, precizno. U drugom kutku, ništa manje moćna Šileova “Smrt i djevojka”, nasuprot Klimtovom zlatnom sjaju života i ljubavi, donosi snažnu simboliku o neizbježnosti smrti i njenoj sjenci koja nas prati u grču i stisku. Tu je naravno i Kokoškin “Ligar” (na njemačkom Tigerlöwe - spoj tigra i lava) nastala kao ekspresija straha pred zastrašujućim i moćnim prizorom iz zološkog vrta kojem je svjedočio a koja jednom kada se vidi ostaje u mislima sa vama, naravno tu su i brojne druge.

A između tih zidova, u kontrastu raskoši i tišine, neočekivano sam naišla na Moneovu baštu iz Živernija, platno puno svjetlosti i boja koje sam samo nekoliko mjeseci ranije posmatrala uživo u Francuskoj. Svijet iz platna se neki će kazati vizualizacijom, magijom, silama svemira ili nekim drugim spoljnim faktorom, prelio na fizičku stvarnost. U kontrastu sa velelepnošću baroknih dvorana, Moneova platna djeluju eterično kao da se sve materijalno rastvara u svjetlosni san sunca, magle i boja, beskrajna potraga za onim neuhvatljivim treptajem kratkoročne i krhke ljepote.

Takođe, dok koračate palatom ne zaboravite podići pogled visoko gore, jer je umjetnost Belvedera svuda prisutna, u arhitekturi, u baroknim freskama što se protežu preko svodova, u svjetlosti, u raskoraku između epoha. I naravno sa prozora gornjeg Belvedera pruža se savršeno simetričan pogled na vrtove koji vode prema gradu prizor dostojan najljepših filmskih scena. Belvedere je, u tom smislu, više od muzeja to je dijalog između epoha, raskoši prošlih carstava i obojane poezije impresionista, a sve to susrijeće se i prepliće u ovoj velelepnoj palati.

7.    POSTANAK SVJETLOSTI – LIGHT SHOW U ZAVJETNOJ CRKVI (VOTIVKIRCHE)

Pogledajte kratke inserte sa ovog spektakla na mom Instagram profilu: https://www.instagram.com/ninasekulovicmne/

Bilo da ste umjetnik, vjernik, ili jednostavno esteta koji žudi za bojama i novim iskustvima, ne smijete propustiti ovaj spektakl ukoliko se nađete u Beču. “Postanak svjetlosti” je jedinstvena harmonija boja i muzike koja u potpunosti preobražava prostor neogotičke crkve u svjetlosni hram savremenog, terapeutskog i estatičnog doživljaja.

Ako volite smjele kontraste, raznobojne vitraže i energiju koja spaja umjetnost i duhovnost, obavezno unaprijed rezervišite karte za ovu 30-minutnu ekstazu svjetla i zvuka. Crkva Votivkirche, u svojoj neogotičkoj eleganciji, postaje platno na kojem svjetlost pobuđuje emocije od tihe kontemplacije do čistog zanosa i euforije.

Okruženi kaleidoskopom svjetlosnih zraka i zvučnih talasa, imate osjećaj da sve nestaje, vrijeme, prostor, misli, ostaje samo osjećaj čiste prisutnosti. Svaka boja ima svoju frekvenciju, svaka nota svoj odsjaj, i zajedno stvaraju doživljaj koji djeluje poput meditacije. Da živim u Beču, vjerovatno bih svake nedelje odlazila na ovaj događaj koji budi osjećaj povezanosti, mira i svjedoči o božanskoj i umjetničkoj moći.

Naravno, pored svih ovih, Beč je grad koji krije još bezbroj mjesta vrijednih pomena. Voljela bih čuti i vas koja su vaša mjesta, posebno ona na kojima ste osjetili sklad boja, muzike, mira, mjesta koja su vas inspirisala, navela na razmišljanje ili jednostavno zračila stvaralačkom i terapeutskom energijom.

Do sljedećeg dnevnika sa putovanja ✨