PRSTENIJADA NA ULCINJSKOJ SOLANI – PRIRODA KAO PRVI I NAJVEĆI SLIKAR OD SVIH…
- Nina Sekulovic Art

- Sep 20
- 4 min read

Kolika god naša mašta bila ili naša umijeća kreiranja intenzivnih i efektnih boja, postoje bića u prirodi, a posebno u svijetu ptica, koja nadmašuju naše horizonte i navode nas da preispitamo koliko zaista znamo i vidimo svijet oko nas. Oni koji prate moj rad, već znaju da su ptice jedna od mojih omiljenih tema i upravo iz tog razloga odlučila sam da se pridružim nedavnoj turi prstenijade i posmatranja ptica organizovanoj na Ulcinjskoj solani od strane Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP).
Ono što me je posebno motivisalo jeste potreba da krenem u sopstveno istraživanje, iako kao i svi umjetnici obožavam da kreiram svoje umjetničke table i kolaže i pronalazim izvore na Pinterestu, ipak nije isti osjećaj, zadovoljstvo a ni pitanje autentičnosti onda kada ste sami uradili fotografiju koju ćete potom koristiti bilo za inspiraciju ili izvor slikanja.
Prstenijada, uključujući i turu posmatranja ptica, aktivnost je koja savršeno povezuje nauku i umjetnost, prirodu i čovjeka, radoznalost i kreativnost. Pored istraživačke komponente, uključuje i onu duhovnu, mogućnost izražavanja onoga šta se upilo i ostalo u vama, a što je moguće prenijeti na platnu, kroz organizovanu slikarsku radionicu, koju predviđa program, kako za djecu tako i za nas odrasle.

Svakako centralni i najupečatljiviji događaj jeste prstenovanje ptica koje podrazumijeva naučni metod stavljanja laganih, aluminijskih ili plastičnih, prstenova sa jedinstvenim kodovima od strane obučenih istraživača, zahvaljujući kojima se može pratiti njihovo ponašanje, zdravlje, životni ciklus, rast populacije ali i nevjerovatne putanje koje prelijeću svake godine. Svaka ptica nosi u sebi priču o hiljadama kilometara i o snazi instinkta koji je vodi od jednog do drugog kutka svijeta. Prije puštanja svakoj se ptici određuje vrsta, pol, starost, masa i veličina, a nakon postupka prstenovanja odmah se neozlijeđene puštaju na slobodu na mjestu gdje su bezbjedno uhvaćene. Posmatrati istraživače kako pažljivo uzimaju pticu u ruku, osjetiti treperav ritam njenog srca i potom je pustiti da se vine u nebo, često sa dječje ručice, jeste prizor koji nadahnjuje i hrani, osjećate da je sve opet u redu sa svijetom oko vas i onim u vama.
Takođe, za posjetioce, ovo je prilika da se ptice dožive izbliza, ne samo kao siluete na nebu, već kao graciozne čaplje, flamingosi, pčelarice, magični vodomari, kudravi pelikani, sljukarice ili rijetke vrste koje na Solani pronalaze svoje utočište. To iskustvo je i vizuelno i spiritualno, horizonti prekriveni vodom i trskom, sunce koje se preliva po površini jezera i jata koja se u savršenom ritmu podižu u nebo, sve oko vas opominje koliko smo djelić jednog ogromnog i savršeno uređenog svijeta.

Posebno mjesto u toj paleti boja zauzima vodomar – ptica koja izgleda kao da je izašla iz nekog savršenijeg svijeta, priroda je bojajući njegovo perje elegantno spojila komplemetarne nijanse tirkizno plave i zlatno narandžaste. U tim trenucima čovjek shvati da nijedna četkica ne može u potpunosti uhvatiti tu ljepotu, ali možemo, i moramo, pokušati.
Na Solani sve postaje umjetnost: ritam krila, odsjaj ptica na vodi, kontrast soli, neba i trske. Boje nisu samo pigmenti, već emocije, crvrkut nije samo melodija već i poziv da se okusi život na drugačiji način, da se ne zaboravi da smo i mi sami životinje i stoga neraskidivo povezani dio prirode. Uništavajući ma koj komadić nje, ubijamo ono suštinsko u nama, stoga ovo je i najbolji podsjetnik da sa ponosom dijelimo zajedničku bit, ne izdajući je, ne gazeći je, ne zboravljajući na sopstevnu srž i zov iznutra.
“Ova ptica je nedavno došla iz Tunisa“, kazao je volonter koji je stajao do mene. Već zamišljam ptičicu sa koferčićem, koja kao da je došla sa nekog odmora, čini mi se kao da govorimo o nekoj maloj osobi krajnje avanturističkog duha i ogromne hrabrosti. Divno zvuči, zar ne, ne trebaju vam avioni i izgovori da odete iako samo o odlasku razmišljate, ne trebaju vam godišnji odmori, imate svoj kompas i svoju riješenost da odete daleko ali i da se zasigurno vratite svojoj kolijevci.
„Jeste li znali da na području Crne Gore živi preko 350 vrsta ptica, a od toga 240 upravo na području Ulcinjske solane. Naša država nalazi na jednom od najvažnijih evropskih migratornih puteva na Jadranskom koridoru, znate, svake godine, milioni ptica sele se upravo ovim putem ka Africi i nazad, a Crna Gora je jedno od njihovih ključnih odmorišta“, objasnio je dalje nama prisutnima volonter istraživač, dok smo upijali njegove riječi sa ponosom i divljenjem.
Ovo je jedna od onih aktivnosti za sve uzraste, učionica pod vedrim nebom za one od 7 do 107 godina, u stilu zanimljive klasifikacije Politikinog zabavnika, samo što u ovom slučaju ta granica ide mnogo niže, jer upravo najmlađi koji rano ostvare kontakt sa ovim svijetom i razviju ljubav prema njemu jesu oni naraštaji koji će sjutra znati važnost zaštite prirode i koji će upravo ovakvo utočište cijeniti i čuvati. Posmatranjem ptica na Solani djeca se uče strpljenju, pažnji i sposobnosti da se dive detaljima, da prepoznaju pjesmu koja dolazi iz trske, i da shvate kako svaka ptica ima svoje mjesto u mozaiku života. To iskustvo oblikuje generacije i to su uspomene koje rastu sa nama.

Na kraju, dan proveden na prstenijadi i posmatranju ptica nije samo još jedan od bezbroj prekrižanih aktivnosti u kalendaru, već iskustvo koje se pamti cijeli život. Onda kada sunce zađe i oboji nebo užarenim crvenim tonovima, Solana se pretvara u najveličanstvenije platno koje je priroda ikada naslikala, a mi imamo privilegiju da budemo dio te slike.

Korisni linkovi za radoznale:
„Još fotografija sa posebnog dana ⬇️“





































Divno! Fotografije su predivne😍👏🕊🦩