MOJ SAVRŠENI DAN SA KLOD MONEOM U ŽIVERNIJU
- Nina Sekulovic Art
- Jul 15
- 4 min read

„Moj vrt je moje najljepše remek-djelo…
Moje srce je zauvijek u Živerniju…“
Claude Monet
Zamislite da ste zakoračili u umjetničku sliku, u srce platna koje odiše šarenilom boja, mirisom cvijeća, igrom svjetlosti, pregrštom ekspresivnih poteza mekane četkice. Otputovali ste par vjekova unazad i stopili se sa kreacijom velikana slikarstva, upravo u čas kada je veliko platno nastajalo. Šetate istim stazama kojima je hodao slikar, boravite u njegovoj kući, postajete djelić njegovog života i umjetnosti, pa i na par sati, na jedan dan čistog zaborava na sve ono što postoji izvan svijeta boja, savršenstva prirode, ljepote i umjetničkog stvaranja.
Za mene, posjeta Živerniju nalik je na ostvarenom snu koji već odavno priželjkujem, od prvog dana kada sam čula za to normandsko selo i njegov brižno sačuvani vrt jednog od najslavnijih imena u slikarstvu, oca impresionizma, koji ne samo da opstaje uprkos rubu vremena već nastavlja da živi i mami uzdahe posjetioca širom planete.

Za one koji nisu imali priliku da se upoznaju sa ovim genijalnim umjetnikom, Oskar Klod Mone stvarao je u drugoj polovini IXX i prvim decenijama XX vijeka, jedan je od slikara koji su imali sreću da dožive dug život, od skromnih početaka do bogatstva i slave kako se približavao kraju svog života ali ne i svoje umjetnosti. Možda ste čuli za neka njegova ostvarenja poput serija “Lokvanji”, “Plastovi sijena”, “Irisi” ili pak za pojedina platna poput: “Dama u u zelenoj haljini”,“Japanka”,“Japanski most”, “Doručak na travi”, “Stanica Sen-Lazar“...
Možda vam je poznatija njegova slika „Impresija, izlazak sunca“, slika koja je čitavom pokretu dala ime – impresionizam. Upravo serije poput lokvanja, plastova sijena i katedrale u Ruanu svedoče o njegovoj opsesiji posmatranjem istog motiva u različitim trenucima dana i godišnjim dobima, zbog čega je i prozvan slikarem svjetlosti. Njegov dar da „natjera oko na akrobatiku, žedno svjetlucavih boja od kojih usijana mrežnjača čeka neugasive radosti“, kako ga je opisao njegov bliski prijatelj i istaknuti francuski državnik Žorž Klemanso, bio je nepogrješiv.
Ipak, najposebnije u njegovom stavralaštvu nisu čak ni njegove slike prepune života, ljepote, svjetlosti, ovjekovječene toplotom sunca, koliko impresionira u njima odjek njegove nesagledive nježnosti, nevjerovatnog strpljenja, ali i strasti i neutoljive gladi za bojama. Kako je sam kazao nastojao je prikazati ne samo ono što slika, koliko je želio dočarati onaj intimni prostor između sebe i svog modela. Motivi mogu biti različiti ali impresija ostaje. Zamislite samo umjetnika koji je dvjesta pedeset puta, a to je samo ono što je ostalo zabilježeno, moglo je biti mnogo više jer je poznato da je usled oštrog perfekcionizma uništvao svoje slike, slikao svoju seriju lokvanja, iznova i iznova, iste ali svaki put okupane različitom svjetlošću.
Kako je naš vodič, g. Karim sažeo više puta u svom izlaganju o navedenim detaljima iz života ovog vrlo specifičnog slikara “Gospodin Mone bio je vrlo, vrlo poseban.”
Uprkos plodonosnoj karijeri, sam Mone govorio je da je upravo njegov vrt njegovo najveće remek-djelo.
Kada bi putovao, u svojim pismima, uvijek je pitao za svoje cvijeće, za njegove hrizanteme, božure, ipomeje, crvene makove, da li cvjetaju, je li im temperatura dobra, prijeti li im mraz. Zamislite koliko li je samo nježosti, brige i ljubavi prema božjem stvaranju moralo stanovati u srcu ovog vizonara jednog novog slikarskog pravca koji poziva umjetnike da izađu iz zatvorenih ateljea, da hvataju treperavi odsjaj vode i svjetlost koja nestaje za par sati, da ne kriju debele i bogate nanose boja i odbace akademske istorijske ili religijske teme kako bi uhvatili čistu impresuju trenutka.

Cvijeće neće umrijeti, lokvanji svih boja slikarske palete neće nestati, ljudi na njegovim slikama živjeće zauvjek, razmišljala sam šetajući kroz njegovu baštu. Njegova potreba da sačuva voljeno od zaborava otišla je toliko daleko da je stvorio i održao svoje modele kako na platnu tako i u životu, brisajući sjenke smrti, zaborava i prolaznosti.

Dok sam hodala vrtom osjećala sam se počastvovano da boravim pa i na par sati u ovom raju ovjekovječenom na platnu četiri decenije idiličnog života u izobilju boja, mirisa i nježnosti. San koji se ostvario a da toga još uvijek nisam svjesna. Zahvaljivala sam svemiru, Bogu, Moneu na ovom čistom nepomućenom trenutku sreće: tu sam gdje treba da budem.
Istina je da sam par nedelja prije mog odlaska u Živerni slikala njegovu kuću i gustu travu, cvijeće i lokvanje koji je okružuju, pokušavajući da se pripremim i manifestujem prikaz sa platna u svom životu. Ali ništa na platnu ne može pripremiti na stvarni pogled s njegove terase, na kuhinju okupanu suncem, na neobično toplu limun-žutu koja zrači životom, na pastelnu ružičastu koja se nazire u tamnoj zelenoj, na japanske detalje, plavo-bijele pločice u kojima slutite slani dašak mora… Ne želim vam dalje otkrivati dalje jer želim da sami iskusite ljepotu i zanos ovog mjesta.
Zaista, vjerujem da svako treba da iskusi jednom u svom životu trenutak slivanja umjetnosti i života u jednu tačku vječnosti, spajanja slikarske duše i prirode, jednog vijeka vizionarskog stvaralaštva koje nastavlja da inspiriše. Ovo mjesto utočište je za sve nas koji vjerujemo da jedino što opstaje kada sve drugo prođe jesu ljubav i umjetnost. Moneov vrt dokaz je snage ljubavi slikara prema krhkim, nježnim modelima koje je spasio od sigurne smrti, zasigurno je bio svjesan da jedino što će preživjeti je ono čisto u umjetniku, u čovjeku, iz čega autentična umjetnost nastaje.
I ne morate biti poznavalac umjetnosti, da na emotiovnom, ličnom i duhovnom nivou osjetite svu veličanstvenost ovog mjesta.
P. S. Po izlasku možete ponijeti djelić čarolije: u suvenirnici na izlazu se prodaju sjemena vrtnih cvjetova i bogata literatura o životu ovoga velikana. A ako, poput mene, Živerni posjetite ljeti, obavezno se rashladite domaćim sladoledom koji se prodaje u blizini. Neću vam otkriti više – samo ću vam od srca preporučiti da ovo mjesto uvrstite na popis budućih putovanja.
Comments