KNJIŽEVNI CITATI KOJI HRANE MOJU UMJETNOST

Riječi su moćne, one imaju snagu da nas podsjete na ono što je vječno, na istine koje ne smiju biti zaboravljene, podstiču našu maštu, motivaciju, nadu ali najviše od svega žive u nama do samog kraja. Kada mi je potrebno ohrabrenje ili podsjetnik na ono što je zaista važno, okrećem se citatima iz svjetske književnosti – tim malim svjetionicima koji hrane moju umjetnost i moj unutrašnji svijet i koji me inspirišu da stvaram i osjećam dublje.

Ne znam je li moja prva ljubav bila knjiga ili slika, nekako je kod mene ovo dvoje vrlo isprepletano. Kako god bilo, rano sam postala svjesna moći koju knjige imaju, onaj osjećaj da postoji cijeli jedan svijet u koji možete da se izgubite, bez obzira na to šta se dešava oko vas, taj svijet opstaje, razumijeva vas i nikada vas ne napušta. Rijetko pamtimo svaku pročitanu knjigu ali emocije koje su obojile određene riječi ostaju zauvijek.

Umjesto teleportacije imamo knjige, u nedostatku iskustva, hrabrosti, mira i kojekakvog spektra emocija koje nastojimo da osjetimo vraćamo se onim rečenicama koje su nalik na udarce bubnjeva toliko snažne, direktne, one koje pogađaju metu i zaglušuju sve oko nas. Ona riječ koja je potpuno ogoljena, koja nema gdje da se sakrije, izložena i ranjiva, takva riječ se nikada ne zaboravlja.

Ovdje sam izdvojila nasumično citate koji su se u meni duboko urezali (a ima ih nesumnjivo još mnogo) i koji me kroz godine prate. Sigurno su vam neki od njih poznati a možda i više od toga, udišete i živite neke od njih. Možda ćete i vi u njima prepoznati nešto svoje – podsjetnik, ohrabrenje ili jednostavno ljepotu riječi koje nikad ne blijede.

Voljela bih da čujem koji od ovih citata su vama najdraži, a koji su vaši, oni koji vas vode, prate i možda ponekad proganjaju :)

“Braća Karamazovi”- F. M. Dostojevski

"I, čini mi se, u meni sad ima toliko te snage da ću sve savladati, sve patnje, samo da mogu sebi svakog trenutka reći: ja jesam! U hiljadu muka – ja jesam, sav se grčim u mukama – ali jesam! U klopci sam, ali postojim, sunce vidim, a ako sunce i ne vidim, znam da ono postoji. A znati da sunce postoji – to je već cio život."

"Voli sve što je Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božijeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve. Voliš li sve, opažaćeš zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počećeš ih iz dana u dan sve više shvatati. I na kraju ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja obuhvata sve."

"Rat i mir" - L. N. Tolstoj

"Ali vjeruj mi, dragi dječače, nema ničega snažnijeg od ove dvije stvari: strpljenja i vremena — one će učiniti sve."

"Uhvatiše me i zatvoriše, drže me zarobljenog. Koga to mene? Mene – moju besmrtnu dušu. Ha! Ha! Smijaše se, a na oči mu udariše suze. Pjer pogleda na nebo, na bezbroj titravih zvijezda što su se gubile u nedogled. I sve je to moje, i sve je to u meni, i sve sam to ja! A oni su sve to zarobili i zatvorili u kolibu od dasaka."

"U zarobljeništvu, u kolibi, Pjer je spoznao — ali ne pomoću razuma, nego svojim bićem, svojim životom — da je ta sreća u njemu samom, i da sva nesreća ne potiče iz oskudice, već iz izobilja. Ali sada, u ove tri posljednje sedmice marša, spoznao je da na svijetu ništa nije strašno. Spoznao je da, isto onako kako nema položaja u kojem bi čovjek bio posve srećan i slobodan, nema ni položaja u kojem bi bio posve nesrećan i neslobodan."

“Luča mikrokozma”  - Petar II Petrović Njegoš

"S točke svake pogledaj čovjeka,

Kako hoćeš sudi o čovjeku

Tajna čojku čovjek je najviša!

Tvar je Tvorca čovjek izabrana:

Ako istok sunce sv'jetlo rađa,

Ako biće vri u luče sjajne,

Ako zemlja priviđenje nije,

Duša ljudska jeste besamrtna;

Mi smo iskra u smrtnu prašinu,

Mi smo luča tamom obuzeta."

“Na Drini ćuprija” - Ivo Andrić

"Sve su Drine ovog svijeta krive; nikada se one neće moći sve ni potpuno ispraviti; nikada ne smijemo prestati da ih ispravljamo."

"Proljeća Ivana Galeba" - Vladan Desnica

"A putem prema gradu mislio sam: čemu toliko žure? Zar se boje da neće stići na svoj dio patnje i gorkih saznanja? Za dugih samotničkih solilokvija u bolnici naučio sam da je svaka žurba uzaludna i svaki nemir jalov; svejedno se dočeka sve, svejedno se otkrije smisao ili besmisao svega. Svejedno čovjek obiđe čitav svoj krug. Pa zašto onda tolika žurba?"

“Mali princ”- Antoan de Sent Egziperi

"Ti – ti jedini ćeš imati zvijezde kakve niko drugi nema… U jednoj od njih ja ću živjeti. U jednoj od njih ja ću se smijati. I tako će biti kao da se sve zvijezde smiju, kad noću pogledaš u nebo… Ti – samo ti – imaćeš zvijezde koje umiju da se smiju."

"Svi ljudi imaju zvijezde, ali one nijesu iste za sve. Za neke, koji su putnici, zvijezde su vodiči. Za druge, one nijesu ništa više do male svjetiljke na nebu. Za treće, koji su učenjaci, one su problemi… Ali sve te zvijezde tamo gore šute. Ti – ti jedini – imaćeš zvijezde kakve niko drugi nema…"

"A evo i moje tajne, vrlo jednostavne tajne: samo se srcem dobro vidi; ono što je suštinsko očima je nevidljivo."

 “Žudnja za životom” - Irving Stoun

"Umjetnik ima pravo da pretjeruje, da stvori u svojim romanima svijet ljepši, jednostavniji i utješniji nego što je naš."

"Umjetnost je bitka, tu treba sve rizikovati."

"On pogleda svoje djelo. Mirisalo je na slaninu, dim i krompir. Vinsent se osmjehnuo. Naslikao je svoj Angelus. Uhvatio je ono što je neprolazno u onome što je prolazno. Barbantski seljaci neće nikad umrijeti."

"Most preko vječnosti"- Ričard Bah

"Ponekad nam se čini kako više nema zmajeva na zemlji, kako više nema vitezova, i kako više nijedna princeza ne luta tajanstvenim šumama i svojim osmijehom očarava jelene i leptire. Ponekad pomislimo kako živimo u vremenu bez granica, bez pustolovina; kako je sudbina negdje daleko, s one strane obzorja i da su sjajne utvare odavno odjahale, da se više nikada ne vrate. Jako mi je drago što nismo u pravu. Ne samo da su princeze, vitezovi, čarobnjaci, zmajevi, tajne i avanture svuda oko nas, već oni predstavljaju jedinu pravu stvarnost ovoga svijeta!

"Starac i more" - Ernest Hemingvej

"Čovjek nije stvoren za poraz.

Čovjek može biti uništen, ali ne i poražen."

“Veliki Getsbi” - F. S. Ficdžerald

"Gatsby je vjerovao u zeleno svjetlo, u zanosnu budućnost koja iz godine u godinu izmiče pred nama. Izmakla nam je tada, ali to nije važno — sjutra ćemo trčati brže, dalje pružati ruke … A jednoga lijepog jutra…Tako plovimo dalje, kao čamci protiv matice, bez prestanka nošeni u prošlost."

„Dnevnici Silvije Plat “ - Silvija Plat

"Možeš li razumjeti? Neko, negdje, može li me makar malo razumjeti, makar malo voljeti? Uprkos svoj mojoj očajnosti, uprkos svim mojim idealima, uprkos svemu tome – volim život. Ali on je težak, a ja imam toliko – toliko mnogo da naučim."

“Orkanski visovi” - Emili Bronte

"Ne umijem to da izrazim, ali svakako i ti, kao i svi ostali, osjećaš da postoji, ili bi trebalo da postoji tvoje postojanje izvan tebe. Kakva bi bila svrhaod tog ašto sam stvorena ako sma sva sadržana ovdje? Moje velike nesreće na ovom svijetu su i Hitklifove nesreće, a svaku sam osjećala od početka: on je moja velika misao u životu. Kada bi sve ostalo nestalo, a on ostao, ja bih još uvijek postojala, a kada bi on bio uništen, a svi drugi ostali, svijet bi mi postao sasvim tuđ, činilo bi mi se da nijesam dio njega. Moja ljubav prema Lintonu je kao lišće u šumi- vrijeme će je izmijeniti, svjesna sam toga, kao što zima mijenja drveće. Moja ljubav prema Hitklifu liči na vječite stijene ispod površine: izvor malo vidljive radosti, ali neophodne. Neli, ja sam Hitklif! On je uvijek, uvijek u mom umu: ne kao zadovoljstvo, isto onoliko koliko ni ja sama sebi nijesam uvijek zadovoljstvo, već kao moje vlastito biće."